Šta je porodična psihoterapija?
Porodična psihoterapija je psihoterapijski pristup usmeren na poboljšanje međusobnih odnosa bračnog para, uže ili proširene porodice. Ona sagledava pojedince i kao individue i kao delove porodičnog sistema na koji utiču i koji na njih utiče.
Ciljevi porodične psihoterapije su: obezbeđivanje psihološkog razvoja porodice i njenih članova, otklanjanje psiho-socijalnih problema koji ometaju funkcionisanje porodice i dovođenje porodice do nivoa funkcionisanja kojim će svi njeni članovi biti zadovoljni.
Da li je porodična terapija samo za porodice?
Porodičnu terapiju određuje specifično viđenje problema, a ne broj ljudi koji dolaze na tretman, tako da porodični terapeuti rade sa porodicama, ali i sa parovima, i pojedincima sa kojima se radi individualna porodična terapija.
Individualna porodična terapija posebno se preporučuje kod:
- Odraslih osoba koje dolaze sa željom da bolje razumeju kako je njihova porodična istorija povezana sa dešavanjima u njihovoj novoj porodici.
- Kod osoba koje žele da nauče da funkcionišu drugačije od poznatog porodičnog obrasca.
- Mladih osoba, kod kojih su razrešeni porodični konflikti, ali postoje dileme u pogledu sopstvenog identiteta i budućnosti.
- Osoba koje žele porodičnu terapiju, a čiji partner ili porodica ne žele da dođu na terapiju.
Koji su efekti porodične terapije?
Pomaže članovima porodice da izađu iz začaranog kruga i pronađu nove načine komunikacije i nove strategije za rešavanje problema.
Svako ko želi da poboljša sopstveni život može imati koristi od porodične terapije, a istraživanja pokazuju da ona daje veoma dobre rezultate i u radu sa sledećim temama:
Adaptacija na promene proistekle iz različitih faza životnog ciklusa porodice (te faze su: par bez dece, porodica sa sasvim malim detetom, porodica sa predškolskim detetom, porodica sa školskim detetom, porodica sa adolescentom, post-roditeljska porodica i ostarela porodica).
Pogledajte video materijal na temu Psihoterapija.
Obratite se porodičnom psihoterapeutu:
Kada ne uspevate kao roditelji da uskladite različite vaspitne modele, kad imate nesporazume u međusobnoj komunkaciji i komunikaciji sa decom, kad ste zabrinuti zbog razvojnih smetnji i poremećaja, zbog teškoća u motivaciji za učenje, koncentraciji, pamćenju, druženju, odnosu prema autoritetima, emocionalnom vezivanju.