Upotreba mobilnih telefona danas je uobičajena i među decom u mlađim razredima osnovne škole. Ipak, pre kupovanja modernog telefona roditelji bi trebalo da procene da li su ona za to dovoljno zrela, a to svakako ne bi trebalo učiniti pre 11- 12. godine.
Nije retka pojava da mališani čak i u mlađim razredima osnovne škole imaju moderne mobilne telefone, sa naprednim funkcijama. Problema sa tom činjenicom je mnogo: od toga da se ona deca koja nemaju mobilni osećaju manje vrednom do toga da telefone koriste za snimanje vršnjaka i nekontrolisano korišćenje interneta.
Ukoliko puštate dete da ide samostalno u školu ili negde drugde, bez nadzora, detetu treba kupiti mobilni od početka polaska u školu. Međutim, preporuka je da se kupi onaj najosnovniji model kojim može da pozove i da šalje poruke, bez mogućnosti korišćenja interneta, sve to zbog lične bezbednosti. Telefon ne bi trebao da ima kameru niti bilo koje druge funkcije jer detetu može da odvlači pažnju na časovima. Takođe, treba im objasniti za šta telefon služi: da se poruka pošalje i primi, da se pozove i da se bude zvan.
Deca mlađa od 10 godina ne bi trebala da imaju telefon. Osim toga, on ili ona treba da budu dovoljno zreli da razumeju opasnosti s kakvim se mogu susresti na internetu i odgovornosti koju imaju.
Savetujem roditeljima da prvo objasne detetu posledice neprikladnog ponašanja i navedu im primere iz stvarnog života, da prate i budu upućeni u ono što se dešava u detetovom životu, tako da deca budu dovoljno opušteni da razgovaraju s njima, ukoliko se pojavi neki problem.
Roditelji treba da postave kontrolu nad telefonom, a ako se dete pobuni, jednostavno mu ne treba dozvoliti da isti poseduje. To se naročito odnosi na kontrolisano igranje igrica jer je sve vise zavsnika među decom.
Jedan od razloga zbog kojih bi trebalo pričekati sa pametnim telefonima je i što bi dete moglo da bude pokradeno, što bi predstavljalo veoma neprijatno i traumatično iskustvo.
Prilično mali, a prilično skup i vrlo „zgodan“ da se izgubi ili razbije… mobilnom telefonu uvek prete ovakve opasnosti, čime nije ugrožen samo vaš budžet. Ukoliko dete ima i neke lične kontakt informacije sačuvane u telefonu, rizik može biti i veći. Zato naučite dete da vodi računa o njemu, da ga uvek ostavlja na isto, bezbedno mesto i kupite mu odgovarajuću futrolu tako da aparat bude pristupačan a ipak zaštićen. Takođe, vaspitajte dete da ne privlači pažnju okoline telefonom, da ne paradira njime (najbolje je da ne kupujete nikakve nove, atraktivne modele) i zabranite mu da ga pozajmljuje nepoznatim osobama.
Ako već treba da koristi mobilni telefon, to ne znači da detetu treba dozvoliti da dugo ćaska preko mobilnog – najbolje je da samo pošalje poruku, kažu britanski naučnici. Tako je zračenje najkraće. Deca već u četvrtom razredu nose u školu telefone sa tač skrinom, tablete i slično, što je apsolutno nepotrebno. Takođe, roditelji bi trebalo da postave granice i da upitaju dete, ukoliko im traži moderniji telefon, zbog čega mu je potreban? Deca pokušavaju da diktiraju pravila, da prebacuju roditeljima da su loši jer im nisu kupili nešto. Međutim, treba ih naučiti da se drugi ljudi, kao i vršnjaci u razredu procenjuju po tome kako se ponašaju, a ne na osnovu toga šta sve imaju.
Deca često ne doživljavaju mobilne telefone kao sredstvo za komunikaciju, nego kao sredstvo za igranje igrica. Često se dešava da mole roditelje da uzmu postpejd broj, kako bi imali dovoljno megabajta u paketu za skidanje različitih aplikacija. Treba im ograničiti upotrebu na sat vremena dnevno da bi se sačuvalo zdravlje I sprečila zavisnost.
Sa 12 godina je moguće da dete možda vidi neki lepi događaj koji želi da zabeleži, neku lepu sliku koju hoće da fotografiše. Tada bi mu trebalo dozvoliti moderniji telefon. Međutim, pre toga bi trebalo obaviti ozbiljan razgovor sa detetom, zbog korišćenja takve tehnologije za dokumentovanje različitih situacija sa vršnjacima. Treba im objasniti da telefon ne koriste tako što će snimati gluposti ili jedni druge, i takve stvari kačiti na društvene mrerže, jer će na taj način ugroziti sigurnost i psihičku stabilnost svojih drugova i drugarica iz razreda.
Preko mobilnog telefona s detetom mogu da stupe u kontakt svi, čak i nepoznate osobe, tako da vi to nikad ne saznate. Kao i kod korišćenja mejla ili četa sa kućnog računara, tako i pri upotrebi mobilnog, dete ne sme nikad da daje bilo kakve lične informacije osobama koje ne poznaje. To se odnosi i na broj kućnog telefona, adresu, puno ime i prezime, ime škole. Naučite dete da i u virtuelnom prostoru postoje siledžije i da oni mogu da šalju preteće poruke ili da upućuju preteće pozive. Ohrabrite i sina i kćerku da sa vama podele svaki takav doživljaj. Danas većina telefona ima i mogućnost da se njima naprave fotografije ili kratki video snimci koji se zatim šalju na druge mobilne telefone ili objavljuju preko interneta. Posavetujte dete da vam kaže ako mu se ikad dogodi da ga neko fotografiše, a naročito ukoliko se pri tome oseti neprijatno iz bilo kog razloga.
Psiholozi, tvrde da je svako dete individua za sebe i da ne postoji jedinstveno mišljenje o uzrastu u kojem je mobilni telefon “dozvoljen”. Treba ustanoviti pravila korišćenja aparata, kao i kazne koje će uslediti ukoliko se ona ne poštuju. Međutim, treba imati u vidu da sa modernim telefonima vreba i opasnost od korišćenja interneta bez nadzora.
Ljiljana Filipović, porodični psihoterapeut
