Gubitak jednog ili oba roditelja je veliki stres koji doživljava osoba, bez obzira na godine.
Tuga koja sledi nakon gubitka je neminovna, i u suštini ne postoji vremensko ograničenje za njeno trajanje. Nekad imate onaj osećaj da ste krenuli napred, a onda korak-dva unazad. Ljutnja, krivica, anksioznost, depresija su često prisutne emocije. S obzirom da su roditelji najznačajnije osobe koje učestvuju u našem formiranju, sasvim je normalno da je to veliki psihološki i emocionalni udar. Kako je to deo života i prirodni proces (izuzev samoubistvo), čak i sama pomisao da ćemo u jednom trenutku ostati bez roditelja, razvija anksioznost, osećanje nesigurnosti i straha.
Takođe, ljutnja je jedna od čestih emocija koje ljudi posle gubitka osećaju. Osećaju ljutnju što su ostavljeni, što niko nije sprečio smrt. Kada izgubimo roditelja u kasnijim godinama, često se ljutimo što je život prekinut a sa njim i sve zajedničke aktivnosti i planovi. Sećam se jednog razgovora, gde mi je prijatelj rekao „moj otac je imao svog oca četrdeset i nešto godina, a ja sam svog oca imao samo dvadesetpet godina, nije fer“. Ljudi koji izgube nekog tako bliskog, često razmišljaju da život nije fer. Ponekada krive sebe, misleći da su mogli da spreče.
Kada izgubimo roditelja, izgubili smo i odnos privrženosti koji je po mnogo čemu poseban i koji se razlikuje od ostalih, kasnije uspostavljenih odnosa. Gubitak roditelja je ponekad i gubitak dela vlastitog identiteta, tj. konačni gubitak životne uloge deteta – ćerke ili sina. Taj osećaj gubitka identiteta je uglavnom privremen, mada se kod nekih osoba može produžiti. Koliko će oporavak trajati zavisi od same osobe, njenih osobina ličnosti, njenog načina suočavanja sa stresom, šokom i krizom uopšte.
Takođe zavisi i od podrške koja osoba dobija od okoline, od trenutne situacije u kojoj se nalazi (da li postoje još neki dodatni stresovi). Neka istraživanja su pokazala da su osobe koje su stvorile svoje primarne porodice lakše podnele gubitak roditelja nego osobe koje su još uvek u primarnoj porodici, sa roditeljima.
Ljiljana Filipović, porodični psihoterapeut
