Imati blizance znači dvostruki izazov, ali i dvostruku sreću. Roditelji u ovoj posebnoj situaciji imaju mnoga pitanja:
1. Jedna soba za oboje – da li je to ispravno?
U pravilu je stvar ista kao i kod braće i sestara: Pre polaska u školu jedna je dečja soba za dvoje dece sasvim dovoljna. Nakon toga kod mnoge se dece budi želja za privatnošću i vlastitim carstvom. Dakle – ukoliko u jednu prostoriju stanu dva krevetića i još ostane prostora za skakanje: ne razmišljajte!
2. Kako mogu saznati jesu li moji blizanci jednojajčani?
Budući roditelji dečaka i devojčice ne moraju brinuti: Oni mogu biti samo dvojajčani blizanci. Ali šta ako su blizanci istoga pola i vrlo slični? U tom je slučaju jednojajčanost je vrlo verovatna. Sigurni možete biti samo ako napravite DNK test.
3. Treba li blizance prijaviti u različite grupe u vrtiću?
O ovoj se temi vrlo žustro diskutuje u krugovima roditelja blizanaca. Glavni argument za: deca se osamostaljuju i nemaju mogućnost zatvaranja od druge dece, u idealnom slučaju sklapaju nova, sopstvens poznanstva. Protivargument: neki su blizanci nesigurni i nerazdvojni i različite bi grupe za oboje bile traumatične. Otkrijte što vašim blizancima godi. Je li jedan od blizanaca često u senci drugoga? To bi mogao biti argument za različite grupe. Osećaju li se prijatno samo kada su zajedno – nemojte ih razdvajati.
4. Kako mogu udovoljiti oboma?
Tako što ćete obraćati pažnju na individualne razlike.
• dosledno ih oslovljavajte imenom. Dakle ne: „možete li postaviti sto?“, već: „Lana, ti postavi tanjire, a ti, Ivana, pribor za jelo!“
• podrazumieva se da uvek možete samo jednog blizanca odevati, češljati ili vezati a drugi mora čekati. Isto tako: vama je svejedno ko će doći prvi na red. No, vašoj deci nije. Dok vi mislite: „Prvo jedan blizanac, zatim drugi“, Maksim misli: „Zašto je Filip danas već triput bio prvi?“ Zato: uviek naizmenično odredite dan u kome će jedno dete u svemu doći prvo na red. Dakle, potpuno svesno odredite da prvo dolazi Filip, a potom Maksim, ili obrnuto.
• podstičite interese svakoga deteta ponaosob. Samo, koji su to? Znate, doduše, da je omiljena zajednička igra vaše dvojke igra s lego kockama. Da se Ivana u vrtiću oduševljava ksilofonom, saznajete tek nakon što ste sami s njom otišli u šetnju. Dok je tata s Tomom bio u kupovini – i usput saznao da sada želi postati direktor cirkusa. Dakle: ponekad organizujte odvojene aktivnosti dece. Drugi korak je da Ivanu upišete u muzičkii vrtić, a Tomu u glumačku radionicu.
5. Gde mogu pronaći pomoć i kontakt s drugim roditeljima blizanaca?
Prvo bez griže savesti prihvatite svaku ponuđenu pomoć. Ponosu ovde nije mesto i zaposlite bake i deke, susede, prijatelje, poznanike – sve koji se nude i najbolje da im date konkretne zadatke. Važno je i da ne štedite na sitnicama: za malo veći iznos može vam se dostaviti kupljena roba, a ni čistačica vas ne mora koštati mnogo.
6. Trebamo li – pravde radi – sve igračke kupovati duplo?
TTo nije potrebno. I druga braća i sestre moraju deliti igračke. Važno je jedino da odredite jasna pravila šta je čije. Blizanci najčešće bez problema dele svoje kocke, autiće i ostalo, ako je jasno određeno: moja lutka je samo moja, a tvoj autić je samo tvoj.
7. Moji blizanci ne govore ni približno dobro kao komšijino dete istog uzrasta – a dobro se sporazumevaju na svom „jeziku blizanaca“. Je li to strašno?
Ne. Potpuno je normalno što blizanci malo sporije uče da govore – u proseku u tome kaskaju za ostalom decom za oko pola godine. Zašto? Prvo, zato što su blizanci često nedonoščad, tako da u početku mnogo toga moraju nadoknaditi. Drugo, istraživanja su pokazala da u porodicama s blizancima često vlada nedostatak vremena tako da se s pojedinačnim detetom manje razgovara. Savet: u dnevni raspored uvrstite dečje stihove, igre s prstima i vreme za čitanje – čestim ponavljanjem ćete deci olakšati učenje. Do polaska u školu se govorni razvoj najčešće izjednačava s razvojem ostale dece. A tajna jezika blizanaca? Nekoliko gestova, nekoliko promrmljanih reči – i deca se dobro razumeju. Razlog: blizanci se toliko dobro poznaju da vrlo brzo „čitaju“ i nauče govor tela – tu su reči suvišne. Jezik blizanaca najčešće nestaje sam od sebe najkasnije do treće godine života. Ako međutim primetite da se Vaši blizanci tajnim govorom svoga sveta izoluju i ne napreduju u „normalnom“ govornom razvoju: Za svaki se slučaj posavetujte s pedijatrom o potrebi za logopedom.
8. Ista odeća za oboje?
Prvo: ako vam se sviđa da gledate svoje blizance u istim štramplicama – ne oklevajte! Bebama je potpuno svejedno šta imaju na sebi dokle se god u tome mogu nesmetano koprcati. U praksi to međutim najčešće izgleda ovako: planovi o istom izgledu padaju u vodu već nakon doručka jer se jedno dete zaprljalo, a vama se ne da da presvlačite i drugo. Neki su blizanci kasnije sretni što nose različitu odeću, kao i njihove bake i deke, što ih po odeći mogu razlikovati.
Ljiljana Filipović, porodični psihoterapeut
